Hrapavost površine, često skraćeno nahrapavost, je komponenta završne obrade površine (površinske teksture). Kvantifikuje se odstupanjima u pravcu vektora normale realne površine od njenog idealnog oblika. Ako su ova odstupanja velika, površina je hrapava; ako su male, površina je glatka. U površinskoj metrologiji, hrapavost se obično smatra visokofrekventnom komponentom kratkotalasne dužine mjerene površine. Međutim, u praksi je često potrebno znati i amplitudu i frekvenciju kako bi se osiguralo da površina odgovara svrsi.
Hrapavost se može mjeriti ručnim poređenjem sa "komparatorom hrapavosti površine" (uzorak poznate hrapavosti površine), ali općenito se mjerenje profila površine vrši profilometrom. One mogu biti kontaktne vrste (obično dijamantska olovka) ili optičke (npr.: interferometar bijelog svjetla ili laserski skenirajući konfokalni mikroskop).
Međutim, kontrolirana hrapavost često može biti poželjna. Na primjer, sjajna površina može biti previše sjajna za oko i previše klizava za prst (touchpad je dobar primjer) pa je potrebna kontrolirana hrapavost. Ovo je slučaj kada su i amplituda i frekvencija veoma važne.
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije